Prava potrošača
Redovno kupujem DVD izdanja serijala "Svet u ratu" koja izdaje neka firma Fer press. Taman je cela priča stigla do devetog (od 13 predvidjenih) diska, koga sam ja, naravno, kupio, kada je sve počelo da se dešava... eLeM, Zemlja je na početku bila užarena masa koja se okretala oko svoje ose, oko Sunca... ali taj deo ćemo preskočiti. Dakle, kupim ja deveti deo serijala i krenem da ga shrinkujem našim drugarima. Pukne šrinkovanje na 22%. Obrišem ja disk, ponovim postupak, pukne na 22%. Promenim ja lepo drajv i krenem ponovo. Pukne šrinkovanje na 22%. Već vidno proćelav, počinjem da paničim i izvodim ritualne plesove. Jedino što mi je bilo na pameti je bilo to ko ima DVD rezač i spada u prijateljski raspoložene osobe, spremne da pomognu. Izbor je pao na Vladu, koji je kod mene dežurni za sve. Vrda jadan Vlada, vidim, nije mu milo da se cima ni zbog čega. Naravno, nije Vlada vrdao, jer je Vlada drugar. Počne Vlada da šrinkuje, BAM, na 22%! Sada je bolje da se vratim na priču o preistoriji Zemlje nego da navodim psovke. Dakle, pošto znam da živim u zemlji Srbiji, da nisam uzeo fiskalni (fiksani - kaže moj komšija) račun kada sam kupio DVD, da ne bih imao nikakva prava i da sam uzeo fiskalni, lepo se mašim za djep (ima se, množe se...), odvojim novih 300 dinariusa i kupim novi DVD. Odem kući, pali mašinu, otpakujem DVD, guram (DVD bre, ne mislim ja samo na ONO) ga u čitač/pržač, startujem dvdShrink... I oca i mater i dete u kolevci i seme i pleme... Na 22% puklo, naravno. Ajde, poslednje utočište pre nuklearnog holokasta, kod komšije koji tera Linux. Davljenik se i za slamku fata, pa sam pomislio, da eto... Pa nemojte mi se smejati. Moglo je da se desi da upali... Ali je puklo na 22%. Da dam još 300? Aaaaaaaaaaaa, Srbin sam ja, znam za teoriju svetske zavere, Vatikan, pacovske kanale, masone i ostalo. Kud ću (niko ne zove na kafu), kako ću. Znam da je Tito umro, ali se ne sećam tačnog vremena. Nevino, poput tek rodjenog deteta, pomislih: "Je*em im majku, nazvaću ih pa kud puklo da pukne (a nadam se da će da pukne njihova krava jer - pa Srbin sam). Samo da ne pukne na 22%!" Zvrrr, halo, dobar dan - dobar dan. Ovde Fer pres šta može da učinimo za Vas? Možete da mi obrišete dug sa sve tri kreditne kartice, uplatite preostale rate za oba kredita i kupite stan, ali znam da nećete. Odam ja tajnu geneze problema, bez spominjanja šrinkovanja (da im kažem za to pa oni mene da tuže, a? Eeee, pa Srbin sam ja. Razumem se u te sudove i ubistva komšija zbog medje na njivu.), sve lepo, polako, razradjeno u glavi 22 puta. Kada, grom iz vedrog neba! "POSLAĆEMO VAM ISPRAVNU KOPIJU, SAMO DAJTE DA ZAPIŠEM VAŠU ADRESU." Gledam u slušalicu, nešto mi nije jasno. Ne, ne sanjam. Da, u Srbiji sam. Ne, nisam pod uticajem niti lakih, niti teških droga. "Molim Vas (pazi ala sam na jednom postao kulturan) hočete da ponovite" htedoh da kažem, ali se setim da je caka možda u tome (a možda je i 1. april, ko bi ga znao, vidiš da nešto nije u redu). Brzo izdiktiram adresu, dodatno obaspem pitanjima "kada ćete poslati" i "a kada ću ja to dobiti"... Posle razmišljam, pa oni su meni poverovali na reč, praktično. Nisu tražili ni da vratim ta dva inkriminisana 22% DVD-a. Ništa! Znači, znali su za jadac. Znali su da su zasrali celu seriju. Jedino što sam se ja javio pa izvukao svoje pravo. A da se nisam javio? Ostao bih -600 dinara + 2 neispravna DVD-a. Mada, još nisam dobio obećani ispravni disk. Možda je tu zavera Vatikana! Ono, otkačili me ultrakulturno sa telefona, a posle će da me vozaju "pa poslali smo...". Srbija je ovo. Moram da se plašim.