Gajite sveće
Ljubav ne niče. Samo se zaleti i tresne te sa 180km/h. Na prvi pogled, miris, dodir... Serem, znam. Sedim sa 37, na godišnjem odmoru i balavim po blogu o ljubavi. Ipak. Ljubav je jedan redak cvet koji se neguje. Od samog semena koje leti brzinom 180km/h, preko izdanka, predivnog cveta... ako ne paziš dobiješ i uveli, smrdljivi grumen blaženopočivšeg cveta. Jedna šerpa plavo boja, frizura, pogled... to su semenke. Ne odbacujte ih ma koliko vas njih pogodilo. I gajite cveće, a ne rat.
Derbi može da počne.
Prazne ulice lutaju naokolo. Noć je i prilično im je prohladno. Gume zardjalog automobila u prolazu nisu dovoljne pa im ja pravim društvo. Udišem mrak, svičujem na plejeru Sonic Youth, Jean Michael Jarre-a, Laibach... već prema ulici kojoj pravim društvo. Imam iza sebe svašta. I sina od 10 godina, i propali brak, i prilično finu karijeru, učešće u ratu, dvadeset i kusur dobrovoljnih davanja krvi, probleme sa žuljevima od novih cipela... A ispred? Barem 200 kilometara neizvesnosti. 200 kilometara sa po 200 kilograma mulja na metar kvadratni kroz koje se treba provući, a da ti ne spadne cipela, da se ne zaglaviš u nekom korenju, da te ne stignu i s ledja napadnu demoni iz noćnih mora. Nezgodna matematika. Prevelika kvota na mene. A premala na krokodile. Još ako su domaći izvršili dodatni pritisak na sudiju... Tribine su prepune, atmosfera užarena. Derbi može da počne.
Prosek, prosek, uber alles!
Čik Srbi budite vanprosečni! ‘Ajde, da vidim taj vaš inat. Čik, čik, čik… Obucite pončo i idite u fabriku. Stavite mindjušu (o pirsingu druge vrste, neki drugi put) i prošetajte po otadžbinskom selu. Jednom rečju, budite prorok u svom selu. Budite europejci. Hitajte napred prateći trendove ili odskačite od okoline samo zbog svog intelekta. Neće vas popljuvati! Popišaće se na vas, bre. Mi smo sivilio i tako je bilo i tako će biti. Amen! Nemoj imati drugog kolorita do sivila svog nasušnog, jerbo j**aćemo ti mamu, maminu. Živo i mrtvo. Sve po spisku. Pa i po njušci, samo ako uzmognemo na kvarno da te klepimo tarabom iz plota (još ako je ostao onaj krivi, zardjali esker…). Kakvo je to istupanje iz stroja? Narod nebeski uštrojeno maršira sve uz trubu koja svira sivi marš. Marš bre odavde vi nakaze različite! Ono sa Pink-a može. Ali više od toga ne! Jer… mamu, maminu… znaš već. Siv budi! Siv. Uz nogu. Dobar pas!
Bolitika
Novi izbori na vidiku, o gusariiiiiiiiii! Izgledaju sasma lepo, kao i svi do sada. Biti će plata, nižih cena, razotkrićemo lopove, posla na sve strane, and justice for all. Takva su im jedra. Zna svaki gusar da se po jedrima tovar poznaje. A neće valjda jedra da lažu. Zato, spremajmo topove, kuke… oštrimo naše jatagane. Pa brzo i žustro (nema odbora dok traje obnova) svi u svoje partije da zauzmemo mesto pored glasačkih kutija. Da ih čuvamo, kao Ali Baba svoje zlato. Ma ko šljivi to zlato iz priča za decu. Nebeskom narodu je dosta i 1.000,00 dinara dnevnice. A još kad’ protrljamo Aladinovu lampu pa Partija udje i u drugi krug, pa dupla dnevnica… ihaj. Sve konj na konju. Pa neka posle oni zavidni, što ne pripadaju ni jednoj partiji, kažu kako se politika ne isplati. Njima su Turci popili mozak za onijeh 500 vekova. Mi, Srbi, ćemo svako u svoju partiju pa ćemo da se mrzimo, psujemo i pljujemo, ali barem sa razlogom. Malo li je soma ili dva?