Cyber šajkača
Sinoć chatujem sa jednom ženom i ona kaže: stidljiva sam! Molim, rekoh. Nije ti ovo stvarni život pa da se stidiš. Cyber je ovo. Pa i blog je cyber. I Icq je cyber. I e-mail je cyber. Posao mi je cyber. Svu literaturu, edukaciju, komunikaciju, nalazim u cyber svetu. Odmor mi je cyber. Dva Bensedina od 10mg izmedju download-a najnovijih izmena u Zakonu o radu i tipkanja Kolektivnog ugovora kod poslodavca. Umetnost je cyber. Imam omiljeni URL za knjige, cyber galerije slika Dalija, 20Mb muzike u mp3 formatu, više od 200 omiljenih filmova u DivX formatu... A gde sam tu ja? Aaaaa, ne dam se. Nije mi se DNK struktura promenila u binarni kod. Rešio sam da promenim nešto. Sada sve više filmova gledam u bioskopu, grickajući grisine. Učlanio sam se u biblioteku i sada čitam «Mala smrt u Lisabonu» Roberta Vilsona i «Albanski dnevnik» Nijaza Dizdarevića (moj porok – istorija Drugog svetskog rata). Uspavljujem se uz TV. Izvadio sam slušalice mp3 plejera iz ušiju i sada pričam sa ljudima. Spremam se za jedan koncert, merkam pozorišne predstave... I, mnogo se bolje osećam! Kao davnih osamdesetih prošlog veka (auuu, ala sam mator) kada sam čitao po tri knjige od jednom, svakog drugog vikenda išao na koncert, smejao se plitkoumnima koji namesto biblioteke idu u video klubove po VHS...