Utorak, April 24, 2007
Ideološki turnir u fudbalu
Poštovani prijatelji fudbala, pozdrav sa stadiona HAIsseL gde će se u toku sledećih nekoliko dana održati ideološki turnir u fudbalu između liberalnih kapitalista, nacional-šovinista, komunista i anarhista. ..................................................................................................................... Žreb je hteo da se u prvom susretu sastanu liberalna i nacional šovinistička reprezentacija, a u sledećem komunistička i anarhistička. Sutra je na programu utakmica za treće mesto između poraženih ekipa iz oba duela, a nedugo zatim i borba za prvo mesto, koje sobom nosi i osvajanje ideološkog pehara za sledećih 100 godina. ..................................................................................................................... Pre početka utakmice evo i sastava ekipa: na golu liberalne reprezentacije, nalazi se Ričard Holbruk , iskusni čuvar (neo)liberalne mreže. Odbrambenu liniju, osim pouzdanog bekovskog para Milton Fridman - Fridrih fon Hajek, čini još i Džorž Soroš. - Za njega je zanimljivo istaći da se upravo vratio u (neo)liberalnu selekciju pošto je dugi niz godina proveo na kaljenju u ligi nevladinih organizacija, gde je kao kapiten kluba "Fond Za Otvoreno Društvo" više puta podizao šampionski pehar. Srednji red čini ubojiti tandem Rokfeler - Rotšild, na mestu zadnjeg veznog nalazi se Renato Ruđero ( najbolji strelac kluba "WTO"). Graditelj igre i reklo bi se najvažniji igrač u (neo) liberalnoj reprezentaciji, čovek bez koga ništa ne bi funkcionisalo je Entoni Gidens. Ovaj igrač osim što je povezao redove (neo) liberalne reprezentacije, posle krize u koju je zapala, uspeo je da pronađe i ključ za čuvenu levičarsku odbranu zvanu "država blagostanja" i vrlo je lako rasturio. Za čega su mu zahvalni svi bivši selektori liberalnog tima, a sadašnji selektor Fukujama tvrdi da bi bez Gidensa u igri sve propalo. Slična izjava došla je i od napadačkog tandeme Bler - Šreder koji tvrde da im je Gidens pomogao u formiranju nove napadačke doktrine zvane "treći put" koja potpuno zbunjuje i dovodi do ludila protivničke odbrane. Vezni red nadopunjuje neponovljivi virtuoz - Zbignjev Bžežinski. Napad je osetno podmlađen, a čine ga Džordž Buš junior i Toni Bler (jer je Šreder u ideološkom sukobu sa selektorom Fukujamom); no bila bi greška okarakterisati pogrešnim potez (neo)liberalnog selektora Frensisa Fukujame, budući da ti momci imaju dovoljno iskustva i da su već prekaljeni napadači u svojim ligama. Na klupi se nalazi takođe dosta poznatih imena, vrsnih fudbalera koji, nažalost u ovoj konkurenciji nisu uspeli da izbore sebi mesto među prvih jedanaest. Tu su Ričard "Dik" Čejni, Karl Bilt, Piter Džob iz kluba "Rojters", Ted Tarner, Piter Saterlend - najbolji igrač kojeg je klub GATT ikad imao, Džejms Vulfenson - najiskusniji igrač kluba "Svetska Banka" i Aleks Trotman, libero Fordovog tima. ..................................................................................................................... Nacionalistički tim nastupa u sledećem sastavu : na golu Peten, odbrana je klasično balkanska - mudar potez selektora Adolfa Hitlera, imajući u vidu međusobnu uigranost zadnje linije - na mestu desnog beka Franjo Tuđman, na mestu kontra desnog (u nacionalističkoj reprezentaciji termin "levo" ne postoji), nalazi se Alija Izetbegović, a na mestu libera tj. etničkog čistača je Slobodan Milošević. Kao što smo napomenuli, mlada ,ali već vrlo uigrana zadnja linija. U veznom redu uloga kreatora igre pripala je naravno Žan Mari Lepenu . Osim njega tu su još i Francisko Franko, te proverene snage - Jozef Gebels, Kerenski i mladi Hašim Tači, trenutno najveća nada ove reprezentacije, na mestu zadnjeg veznog. Napad čine Osama Bin Laden i Sadam Husein, možda trenutno i najbolji napadački tandem na svetu. Iako zvanično ne sarađuju u napadu, štaviše-prave se da nemaju veze jedan s drugim - Osama i Sadam se fantastično dopunjuju. ..................................................................................................................... Kao i uvek, imajući u vidu ogroman potencijal koji nacionalistička reprezentacija poseduje, klupa za rezerve je podugačka, sastavljena većinom od kombinacije iskustva i mladosti. Tu su i već pomalo zaboravljeni, ali uvek opasni Rus Žirinovski i Jerg Hajder koji je trenutno u punoj igračkoj snazi. Od mlađih naraštaja koji su više manje tu samo da osete atmosferu ovakvih istorijskih utakmica prisutni su razni državnici nerazvijenih zemalja pretežno istočne Evrope i Afrike od kojih neki od sledeće decenije stiču i puno pravo da se bore u NATO ligi - surogat ligi sastavljenoj upravo od klubova dve najjače reprezentacije - nacionalista i liberala. Selektor Hitler najveću šansu svoje reprezentacije da osvoji pehar, vidi u, kako kaže, dubokom sukobu, reklo bi se mržnji između liberala i komunista. Koliko su mu pouzdane te informacije - videćemo. ..................................................................................................................... Pre utakmice umesto intoniranja himni kako i dolikuje, (neo) liberali se mole svom Bogu, Tržištu, a na nacionalističkoj strani terena uz gotovo svakog igrača možete videti po jednog propovednika; razjedinjenost je uvek bila prepoznatljiva karakteristika nacionalističke reprezentacije. Gledaocima sa balkanskih prostora možda je najzanimljivije videti half liniju kako se gura laktovima na ionako malom balkanskom prostoru koji su zauzeli da se pomole. Primećujemo i episkopa Nikolaja Velimirovića kao i kardinala Alojzija Stepinca koji ispovedaju bekove nacionalističke reprezentacije minut pre početka. ..................................................................................................................... I utakmica je počela dragi gledaoci. Na samom početku jak udar nacionalista po desnom krilu ( a i kuda bi drugo), međutim lopta kao i sve ostalo na tržištu postaje lak plen za čuvara (neo) liberalne mreže. Kod lopte je trenutno Rokfeler, i ona će ostati u njegovom posedu još dugo (godina) pre nego što je manirom iskusnog fudbalskog znalca ne dobaci Renatu Ruđeru. Ruđero se veštim driblingom oslobađa dvojice istočno evopskih bekova i zauzvrat im umesto lopte, među nogama ostavlja spoljni dug; spušta loptu u sredinu, precizna lopta ka Toniju Bleru, međutim mladi engleski jastreb se nije baš najbolje snašao. Navijačka grupa iz Hong Konga je očigledno svojim povicima uplašila Blera koji je tako odustao od svog čuvenog "imperijalističkog" driblinga. ..................................................................................................................... U toku je hiljadu devetsto devetnaesti minut, na terenu se ne dešava ništa epohalno, ali zato na atletskoj stazi primećujemo čudnu stvar: neki navijač komunističke reprezentacije demonstrativno napušta tribine, u trku baca svoj crveni navijački šal na kome piše "Avanti", dolazi do nacionalističke klupe za rezerve i oblači dres rezervnog igrača. Čini mi se da na dresu piše "Musolini"... ..................................................................................................................... Već u 1922 minutu U nacionalističku reprezentaciju ulazi novi igrač, Benito Musolini. On je u vrlo kratkom roku svojim prljavim i nesportskim igrama posebno na rimskom delu terena uspeo da se nametne selektoru Hitleru i postane mu omiljeni igrač. Teče 1929 minut, liberalna reprezentacija doživljava neuspeh, moglo bi se reći krah u pokušaju da svoj uticaj proširi na čitav teren i umesto toga nacionalisti su čini se ponovo u napadu, jer posle kraha kapitalisti ne mogu da se povrate. Musolini i Franko su omiljeni igrači militantne i fanatične navijačke grupe pod nazivom "katolička crkva", a posebno ih podržava vođa ove grupe koji se zbog jačanja sopstvenog uticaja među navijačima i činjenice da je u kontaktu sa svim kontraobaveštajnim službama, u javnosti predstavlja pseudonimom "sveti otac Papa". Oni su u Musolinija i Franka investirali sav svoj potencijal i veru i za njih oni predstavljaju jedinu i poslednju nadu u odlučujućoj utakmici (kako se nadaju) za pehar protiv komunista. ..................................................................................................................... U toku je 1939 minut Franko je uspeo da se izbori za jednu loptu na iberijskom delu terena u čemu su mu zdušno pomagali Musolini i selektor Hitler i upućuje je dalje prema šesnaestercu. U istom minutu počinje frontalni napad nacionalista na poljskom delu terena . Liberali su iznenađeni, dok nacionalisti zauzimaju sve veći deo terena. U 1941 minutu selektor Hitler je sve igrače usmerio ka ruskom delu terena, ali su nacionalisti uspeli da stignu do Moskovskog dela ruskog terena, međutim nisu uspeli da daju gol, (uz vidno olakšanje posebno komunističkih navijača). U toku je hiljadu devetsto četrdeset i treći minut, napada Čerčil po apeninskoj strani terena, nedugo zatim i gubi loptu, koju preuzima Benito Musolini međutim ...šta se to dešava?? Autogol?! Autogol nacionalističke reprezentacije ? Izgleda da je Benito Musolini izneverio trenera Hitlera, očito pokazujući nedostatak volje da ispoštuje trenerove taktičke zamisli. Ali povratka nema. Liberna reprezentacija vodi sa 1:0 pred kraj prvog poluvremena na opštu radost svojih, a i komunističkih navijača. Rezignirani selektor Hitler povlači Musolinija iz igre kako bi ga sačuvao za budućnost , međutim na putu do svlačionice on pada u ruke komunističkm navijačima i gubi mu se svaki trag. Evo sada, nakon što smo približili kameru, možete videti dragi gledaoci i apsolutno nezainteresovane izraze lica anarhističkih navijača kao i njihov transparent na kome piše "svi su oni isti". Nacionalisti su u međuvremenu potisnuti i sa ruske strane igrališta i to ne zaslugom dobre igre liberalne reprezentacije na tom delu terena nego ubacivanja ledenih grudvi na teren od strane militantne grupe komunističkih navijača koncentrisanih upravo na delu moskovske tribine ispod ruskog dela igrališta, poznatih pod nazivom "Crvena Armija". .....................................................................................................................Evo već ističe poslednji minut prvog poluvremena, ovog trenutka sudija svira kraj ! Na odmor liberali odlaze sa kapitalnom prednošću od jednog gola, koja opet ne mora ništa da znači, jer u prošloj utakmici između kapitalista i komunista, komunisti su iza sebe imali takođe kapital-an gol tadašnjeg kapitena, a sada selektora Karla Marksa i iako vođeni glasnim hukom mnogobrojne "diktature proleterijata" (navijačke grupe komunističke reprezentacije), komunisti su , kako kažu - zbog kauckijanstva i revizionizma u sopstvenim redovima i nesloge u timu , kraj utakmice dočekali potučeni do nogu i razjedinjeni kao nikad. ..................................................................................................................... Pozdrav ljubiteljima najvažnije sporedne stvari na svetu, uz politiku naravno. Evo nas na početku drugog poluvremena. Čini se da je kapitalistička reprezentacija odlučna da ovu utakmicu reši u svoju korist. U taboru liberala izvršena je jedna taktička izmena - izašao je Entoni Gidens, a ušao izraziti napadač Džejms Vulfenson iz tima "Svetske Banke". Iz redova nacionalista saznali smo vest koja još doduše nije potvrđena, da je selektoru Hitleru u toku hiljadu devetsto četrdeset i petog minuta pozlilo, te da je imao težak srčani udar u svojoj bunker svlačionici. Kako god, Hitler nije izašao iz svlačionice i nacionalisti nastavljaju igru bez selektora. ..................................................................................................................... Sudija daje znak i počinje drugo poluvreme. Kao po pravilu, prvi napad imaju nacionalisti, a zatim sledi žestoki kontraudar (neo)liberala po ekonomskom krilu. Na samom početku "atomski" napad kapitalista na japanskom delu terena veoma je uzdrmao nacionalističku odbranu, a u 1948 minutu na ruskom delu terena pada gusta magla, gusta poput "gvozdene zavese" ništa se ne vidi na tom delu terena i on je postao nepristupačan kako za nacionaliste tako i za kapitaliste. Sredina terena (istočna Evropa) pršti od oštrih startova i jednih i drugih. Rezime pomalo monotonog prvog dela drugog poluvremena je da liberali imaju blagu terensku inicijativu, koja je doduše običnom ljubitelju fudbala nije toliko vidljiva, a manifestuje se taktikom nazvanom "Maršalov plan". U 1950 minutu na tribinama koje su zaposeli koreanci dolazi do sukoba. Jedan deo navijača prelazi na deo tribina koji su zaposeli komunistički navijači, što kod drugog dela navijača na koreanskoj tribini izaziva revolt i uz pomoć kapitalističkih navijača koji pristižu sa američkog dela tribine uspevaju da zadrže južni deo korejske tribine. U međuvremenu ništa se spektakularno ne dešava na terenu osim što takozvana "Čikaška Škola" fudbala koju prezentuju bekovski par (neo) liberala izaziva zgražavanje i negodovanje kod svih navijača, osim onih najbogatijih. U toku je 1980 minut liberalna reprezentacija osvežava svoje redove novim snagama. U igri je debitant Ronald Regan, on ulazi burno pozdravljen od navijača obe reprezentacije?! Najviše ga sa Britanskog dela tribina pozdravlja čeer leadersica Margaret ( Megi) Tačer. Regan odmah uspostavlja ravnotežu i takoreći prijateljsku atmosferu na terenu jer svojom igrom pleni i osvaja i srca navijača nacionalističke reprezentacije koji mu oduševljeni plješću. Međutim ne izazva Regan opšte oduševljenje. Odbrambeni igrači nacionalističke reprezentacije postavili su svoju liniju u bedem nazvan "državni suverenitet", kojim pokušavaju da se odbarne od Reganovih "slobodnotržišnih" driblinga. Pokušavajući da zaobiđe nacionalističku odbranu raznim udarima na južnoameričkom delu terena Regan je isuviše oštar u svojoj igri , zbog čega mu sudija Frojd dodeljuje žuti karton. Rezigniran takvom odlukom Regan objašnjava sudiji svoje postupke rečima " država nije rešenje, država je problem", očigledno aludirajući na način odbrane nacionalističke reprezentacije. ..................................................................................................................... Poštovani gledaoci evo nas ponovo na stadionu HAIsseL gde se već igra zaostavno vreme. Naš prenos je često bio prekidan reklamama, ali šta ćete i prokleti japijevski menadžeri moraju od nečeg da žive. U međuvremenu nacionalisti su imali kolosalne prilike preko Žan Mari Lepena i Žirinovkog . U jednom trenutku i Jerg Hajder je bio sam u izglednoj šansi da postigne gol, ali mu niko nije pružio dovoljnu podršku, odnosno dodao loptu. Čini nam se da su nakon međusobnog koškanja odbrambene linije i veznog reda nacionalista u kojem igra Hašim Tači tenzije u nacionalističkopj reprezentciji naglo porasle i prete da eskaliraju u sukob i sudeći po gestikulaciji klupe nacionalističke reprezentacije u igru se spremaju novi igrači sa klupe za rezerve. Već teče zaostavno vreme ,u toku je hiljadu devetsto devedeset deveti minut . Nakon grube greške Slobodana Miloševića i nepreciznog pasa prema Tačiju, on sa indignacijom prepušta loptu (neo) liberalima (kako saznajemo spominju se špekulacije u vezi sa ogromnom količinom novca koji bi Tači dobio ako pređe u neoliberalne redove) koji napadaju po balkanskoj strani terena. Miloševićeva strana terena je izrovana od niskih startova igrača oba tima, tako da više liči na neku oranicu po kojoj su padale bombe nego na fudbalski teren. Uostalom ceo odbrambeni balkanski prostor nacionalističke reprezentacije liči na jednu veliko ratište. Trava na Tuđmanovoj strani terena je nekako etnički proređena, dok trava na Miloševićevoj strani smrdi kao da se ispod nje kriju zakopani leševi, kao i na delu terena koji pokriva Tači. Jedino je deklarativno kod Alije Izetbegovića, trava i dalje zelena . Možda je to uticaj polumeseca. ..................................................................................................................... Već je protekao deseti minut zaostavnog vremena utakmice dragi gledaoci. Evo odlične šanse za nacionalističku reprezentaciju - loptu je preuzeo Osama bin Laden i nakon kratkog, duplog pasa sa Sadamom (toliko brzog da liberali nisu uopšte videli da se to dogodilo) utrčava avionskom brzinom u pentagonski šesnaesterac...dribling nazvan plastični nož...precizan, gotovo - samoubilački udarac i GOOOOOOOOOOOL !!!! Gol dragi gledaoci , bio je to toliko snažan udarac da su se obe stative- bliznakinje zatresle i na kraju pale od Osamine silovite lopte upućene pravo u srce neoliberalnog gola. ..................................................................................................................... Sada prisustvujemo nemilim scenama, na terenu; ljuti zbog rušenja svog gola, jednog od osnovnih znamenja njihove reprezentacije, liberali su okružili sudiju Frojda, koji je sve optužbe liberala odbacio, stavljajući stativu bliznakinju u istu ravan sa seksualnom aluzijom o penisu. Setimo se samo koliko su liberali utrošili novaca i vremena da stvore takvog napadača kao što je Osama, međutim, eto kakva je sudbina, vratio im je golom u poslednjim sekundama utakmice. U opštem metežu Džordž Buš junior je dobio crveni karton nakon krajnje brutalnog faula nad Sadamom, i to dok je ovaj bio bez nuklearno naoružane lopte, (mada je Buš sve vreme tvrdio suprotno), međutim kako vidimo, on i dalje nastavlja da igra, pošto kao što znamo - pravila crvenog kartona ne važe za liberalnu reprezentaciju. No, izgleda da će ovaj gol ipak biti poništen jer je zaostavno vreme isteklo krajem desetog minuta tako da se gol postignut u dve hiljade prvom minutu ne računa. U svakom slučaju, mesec je septembar, dan je jedanaesti, a gol izgleda neće biti priznat. Sudija, evo potvrđuje da je dao znak da je utakmica gotova 9 minuta (meseci) pre Osaminog gola (kojeg je, posvetio jednoj posebnoj grupi klero-nacionalističkih navijača pod imenom "Talibani") tako da je utakmica i službeno završena rezultatom 1:0 za neoliberale . Čini se da su i nacionalisti zadovoljni tim rezultatom i deluje mi kao da im nije baš toliko krivo što su izgubili. Evo pogledajte dragi gledaoci - menjaju se dresovi između igrača obe reprezentacije ; Osama skida svoj dres ispod kojeg piše "CIA"...tačno da je ovo takmičarska utakmica po svojoj vokaciji, ali sudeći po obostranim simpatijama i razmenjivanju dresova, kao i pregrupisavanju i udruživanju liberalnih i nacionalističkih navijača na tribini – reklo bi se da je utakmica održana u manje više prijateljskom tonu između dve selekcije. A kad već spomenuh navijače izgleda da će veliki deo i jednih i drugih , što zajedno, što odvojeno ostati da pogleda i drugi duel između komunista i anarhista koji treba uskoro da počne uz, naravno, naš direktan prenos. Dotle ostavljamo vas u kandžama “eksperata” za propagandu, uživajte u glupim reklamama za Levis i Koka kolu. ..................................................................................................................... Pozdrav sa sunčanog "HAIsseLa" ljubitelji fudbala. Upravo u ovom trenutku kada se uključujemo u program, na teren izlaze zajedno igrači komunističke i anarhističke reprezentacije držeći se za ruke. U toku je intoniranje zajedničke himne "Internacionale", i čini se da je ovo pravi trenutak da izdiktiramo sastave. Na golu komunista je Staljin, jedan od najpouzdanijih čuvara komunističke mreže, golman ne toliko poznat po efektnim paradama koliko po brutalnoj tehnici čuvanja sopstvenog gola od napada protivnika. Bekovsku liniju čine Lav Trocki i Lenjin. Čudan potez selektorskog tandema Karl Marks - Fridrih Engels, budući da nam je svima poznata netrpeljivost ovih igrača uzrokovana konkurencijom u istom (ruskom) timu u kojem igraju. Ispred bekovske linije je Josip Broz Tito koji je izgleda po svom nahođenju sebi dodelio zadatak poslednjeg bedema iza igrača sredine terena, to jest pre bi se moglo reći da je "nesvrstan" nego što ima neku određenu ulogu u timu. Sredina terena predstavlja kombinaciju iskusnih, prekaljenih majstora iz prošlih utakmica i par debitanata - Mao Ce Tung sa malo čudnim dresom od hiljadu cvetova, Kim Il Sung, Pol Pot, Robert Oven i Antonio Gramši. Napad čini ubojiti (u punom smislu te reči) italijansko - španski tandem Palmiro toljati i Santijago Kariljo. Što se tiče anarhističke reprezentacije oni nastupaju u sledećem sastavu: na golu Francisko Ferer, bekovska linija - Nestor Mahno, Prudon, Garsija Oliver srednji red - Petar Kropotkin, Bukčin, Bej, Berkman, Duruti...i napad - Herbert Markuze i Maks Štriner. Možda je Maks Štriner pogrešan potez budući da je stariji i od samog "selektora" Bakunjina, a i odlikuje ga nezainteresovanost za timsku igru..pamtimo njegovu izjavu "jedini i njegovo vlasništvo" (aludirajući na loptu) ..ne ne, njegovo shvatanje igre zaista je neodgovarajuće za utakmicu koja je pred nama. Klupa je sastavljena od samih prekaljenih igrača socijalne revolucije ( liga u kojoj igraju isključivo anarhisti), ali utakmica počinje tako da ćemo zamene izdiktirati nešto kasnije. ..................................................................................................................... Lopta je krenula sa centra. Anarhistički navijači početak utakmice obeležavaju na sebi svojstven način - bakljadom nazvanom "propaganda delom" koja obeležava početak dvadesete jubilarne utakmice između ovih reprezentacija. ..................................................................................................................... Kako utakmica odmiče čini nam se poštovani gledaoci, da više liči na prijateljsku nego na takmičarsku, kao da ni jedna reprezentacija nema volje da napada, evo već je prošlo 1916 minuta igre i ništa se posebno ne događa. Ipak evo sada prilike. Korner izveden s ruske strane terena, Lenjin skače iiiiiiiiiiiiiiiii...stativa dragi gledaoci, samo stativa. Bio je to odličan centaršut Trockog sjajan trzaj glavom Lenjina, ali na njegovu žalost promašaj. Igra se nastavlja . U toku je 1919 minut. Nakon pogibeljnog starta Trockog nad Mahnoom, na ukrajinskom delu terena, Mahno je prinuđen da napusti teren. Malatesta kategorički odbija da uđe na njegovo mesto. Budući da je Bakunjin i zvanično samo "prvi među jednakima" u anarhističkoj reprezentaciji, te samim tim nema i ne želi da koristi autoritet selektora, Malatestina odluka se usvaja konsenzusom. ..................................................................................................................... Nedugo zatim dešavaju se nemile scene na tribinama. Ideološki sukob između anarhističke frakcije navijača poznatih pod nazivom "Kronštadski Mornari" i komunističke "Crvene Armije" poprima neslućene razmere i pretvara se u opštu tuču na tribinama u kojoj frakcija navijača anarhističke reprezentacije izvlači deblji kraj. Nestaju sa stadiona i sva je prilika da ih više nikad nećemo videti. U istom trenutku grupa nacionalističkih navijača i tzv socijalreformista na čelu sa Fridrihom Ebertom napada na deo tribina na kojima se nalazi grupa levih navijača tzv "spartakijanaca" i posle kraćeg, ali oštrog sukoba deblji kraj izvlače Roza Luksemburg i Karl Libkneht vođe ove male grupe navijača , koje hitna pomoć odvozi sa stadiona. O njihovoj daljoj sudbini bićete dezinformisani, preko korporativnih medija. ..................................................................................................................... U toku je 1920 minut utakmicu prekida grupa anarhističkih navijača naspram Italijanskog dela terena koja ulazi na atletsku stazu i okupira je, ne mareći za apele i pretnje koje dobijaju od strane organa reda i poretka uvode svoja ekonomska i politička pravila na tom delu igrališta: direktnu demokratiju, radničku participaciju i samoupravljanje. Posle zajedničke intervencije nacionalističkih navijača i policije navijačka grupa se vraća na tribine i utakmica se nastavlja. ..................................................................................................................... Evo i tog simboličnog trenutka - iz igre izlazi Petar Kropotkin, kreator igre srednjeg reda i povezivač svih linija anarhističke reprezentacije. Naravno svi ljubitelji fudbala bez obzira za koga navijaju - pozdravljaju ga burnim aplauzom. Aplaudiraju i anarhistički i komunistički navijači. U hiljadu devetsto dvadeset prvom minutu Kropotkin se oprašta od reprezentativnog dresa, odlazak dostojan jedne zvezde što je Petar Kropotkin kroz celu svoju karijeru zaista i bio. Večita inspiracija mlađim naraštajima, mladim anarhističkim lavovima koji tek treba da se potrude da dosegnu zvezdane visine njihovog uzora i, zašto ne reći - učitelja. Anarhistički navijači razvijaju transparent na kome piše ..,čekajte trenutak, piše "gde nestaje autoritet rađa se sloboda". Kropotkin odgovara aplauzom i upućuje "apel mladima". ..................................................................................................................... U 1924 minutu iscrpljeni, gotovo balzamovani Lenjin napušta igru, a za njegovo mesto vlada strašna konkurencija, tu su Trocki , Buharin, Zinovjev. Međutim izgleda da će ući onaj koga podrži golman komunističke reprezentacije čiji ugled i uticaj zbog njegove beskompromisne igre raste svakim danom. ..................................................................................................................... Pored aut linije se zagreva Rudolf Roker ali će , naravno, ući u igru tek kad svi anarhisti postignu konsenzus oko toga, što je uobičajeno u anarhističkoj reprezentaciji. ..................................................................................................................... U hiljadu devetsto dvadeset i sedmom minutu - čudna situacija. Izgleda kao da je Trocki namerno pokušao da savlada Staljina!!!! veoma čudna situacija...Međutim Staljin je reagovao pravovremeno i sačuvao svoju mrežu. Naravno Trocki je odmah zamenjen Zinovjevim, bekom koji igra u istom timu kao Staljin. Razlog za ovakav potez Trockog možda treba tražiti u rezigniranosti zbog žutog kartona iz hiljadu devetsto dvadeset sedmog minuta. Naime tad je zbog jednog naizgled bezazlenog "kontra revolucionarnog" starta , optužen za blankizam od strane kominterne i dodeljen mu je shodno tome - žuti karton. ..................................................................................................................... Igra se hiljadu devetsto trideset i šesti minut dragi gledaoci. Loptu izbijaju komunisti i ona odlazi u aut. Za loptom u aut odlazi i čitava anarhistička reprezentacija baš u trenutku kad je imala terensku inicijativu. Naime na Katalonskom sektoru Iberijskog dela terena anarhisti su počeli akciju i posle sjajnog driblinga nazvanog ”radnička kontrola” i duplog pasa između Garsije Olivera i Durutija bili su toliko blizu gola da je Staljin osetivši opasnost istrčao i izbacio loptu u aut sačuvavši privremeno svoju mrežu. Ne želeći da izgube teško izborenu inicijativu anarhisti su svi do jednog otišli u aut. U međuvremenu je Roker već ušao u igru i moglo bi se reći da je dostojan zamenik Kropotkina. Stil igre naravno nije isti, već sličan, ali u svakom slučaju, anarhistička reprezentacija kao da je dobila krila njegovim ulaskom u igru. Utakmica iako je dobila na dinamici, još uvek protiče u prijateljskom tonu između dve, po mnogo čemu slične, a ipak bitno različite reprezentacije. ..................................................................................................................... Ali evo..evo! Evo dragi gledaoci brzog kontranapada komunista!!! Napada Santijago Kariljo na iberijskom delu terena. Tamo, blizu telefonske centrale vodi se ogorčena borba za loptu između njega i Durutija. Auuuuuuu......Kariljo pogibeljno startuje na Durutija jer je pokušao da mu otme loptu koju on tako ljubomorno, po nagovoru Staljina, čuva samo za sebe. Sudija pravi očiti previd - dosuđuje kontra faul u korist komunista! Bura negodovanja u anarhističkim redovima. Atmosfera na tribinama je uzavrela . No, čudno je što su protiv takve odluke simpatije podeljene. Veliki deo anarhista se naravno buni protiv ove sudijske odluke, međutim jedan manji deo velike navijačke frakcije zvane CNT podržava ovu odluku , štaviše - opravdavaju odluku sudije , povrh svega traže da sudija dodeli Durutiju crveni karton! Vrlo neobično ponašanje manjine anarhističkih navijača. Izgleda da će ovo dovesti do raslojavanja i podele među anarhističkim navijačima. Manja grupa militantnih navijača pod nazivom "Prijatelji Durutija" izdaje svoj proglas u kome tvrde da je Duruti na prevaru isključen i da je sve zakuvao golman komunističke reprezentacije koga optužuju da je izdao “Revoluciju" (tim iz koga potiču gotovo svi reprezentativci obe reprezentacije). Nisu ni svi komunisti zadovoljni ovakvom odlukom...jedna grupica navijača zvana POUM protestuje protiv ove odluke. Počinje tuča na tribinama koje pripadaju komunistima. Navijači se tuku između sebe. Tačnije - sve frakcije su krenule na POUM čiji su članovi nesposobni da se odbrane od napada i naravno će izvući deblji kraj. POUM-ovci su skoro izbačeni sa stadiona, i izgleda da će i njihov klub, zbog flagrantnog kršenja jedinstva u navijačkim redovima, biti prebačen u "Četvrtu Internacionalu", to jest u četvrtu internacionalnu ligu. U opštem metežu koji nastaje, Andres Niin vođa navijačke grupe POUM nestaje pod vrlo čudnim okolnostima, izgleda da ga je po nagovoru Staljina neko iz NKVD (Fan klub golmana komunističke reprezentacije ), gurnuo sa tribine. ..................................................................................................................... Za tenutak od silnog dima koji su izazvali navijači ne vidim ništa....evo dim se polako razilazi.....na semaforu piše 1:0 !!!! Kakvo iznenađenje dragi gledaoci. Izgleda da su komunisti izveli faul, dok su trajali protesti anarhista na terenu i dok se dešavala tuča na tribinama, izgleda da je Staljin dotrčao iz svog kaznenog prostora, izveo faul na brzinu, lopta je stigla do Santijaga Karilja koji je bez mnogo problema poslao loptu iza leđa golmana anarhista. Ionako konfuzna odbrana anarhističkog tima bila je prespora i suviše troma da reaguje. Epilog ovog najuzbudljivijeg minuta dosad je da komunisti vode 1:0, a da je Duruti dobio crveni karton i udaljen je sa utakmice. Ovakvom spletu okolnosti najviše se raduju nacionalisti koji su sad u svojstvu posmatrača ove utakmice, jer ko god se bude sastao sa njima u borbi za treće mesto, biće znatno oslabljen - i komunisti i anarhisti. Poseban osmeh se može videti na licu Franciska Franka čiji posao će biti olakšan ovakvim razvojem situacije. ..................................................................................................................... Evo ističe i hiljadu devetsto četrdeset i peti minut utakmice , ovog trenutka sudija svira kraj prvog poluvremena. Na odmor komunisti odlaze sa prednošću od jednog gola i stidljivom podrškom liberalnih navijača čije su simpatije u međuvremenu pridobili. ..................................................................................................................... Počinje drugo poluvreme dragi gledaoci. Izgleda kao da komunisti mnogo više drže loptu u nogama od konfuznih i dezorijentisanih anarhista. Komunisti mudro brane stečene pozicije primarno na evropskom delu igrališta, i vrebaju svoje prilike iz kontranapada. ..................................................................................................................... U toku je treći minut drugog poluvremena, ukupno hiljadu devetsto četrdeset i osmi. Pomalo indisponirani Josip Broz, rezigniran upornim Staljinovim navaljivanjem da igra njegovu poznatu igru koja se naziva “rezolucija Informbiroa” uzima loptu i kreće..kreće prema svom golu?! Komunisti su začuđeni, anarhisti još više. U silovitom trku , špicem kopačke Tito šalje projektil pravo u Staljinovu mrežu !!!! Goooooooooool ! ..................................................................................................................... Sad prisustvujemo opet krajnje neobičnoj situaciji - anarhisti traže da se Titov autogol poništi jer oni ne žele sebi da ga pripišu, u čemu su koliko god to čudno zvučalo, donekle u pravu. Komunisti su besni. Osim namernog autogola iznervirala ih je i činjenica da je Tito autogol proslavio izlaskom na atletsku stazu i slanjem poljubaca liberalnim navijačima. Ovo mu ne mogu zaboraviti ni komunistički, a ni nacionalistički navijači, anarhističke da i ne spominjemo. ..................................................................................................................... Uglavnom nakon konsenzusa (kako to obično i biva kod anarhista, već postaje pomalo i dosadno) , igrači u crno - crvenim dresovima odbijaju da pripišu sebi gol. Tvrdoglavi u svojim nastojanjima, oni uspevaju da naprave presedan i ubede i sudiju da potvrdi njihovu odluku. Lopta ne kreće sa centra nego iz Staljinovog kaznenog prostora. U međuvremenu je ovo dovelo do novih podela u navijačkom taboru "diktature proletarijata" - formira se posebna grupa navijača poznata pod imenom “Ibeovci” , žestokih protivnika Titovog poimanja fudbala, oni imaju bezrezervnu podršku prema Staljinovom načinu igre. A Tito im iznerviran odgovara "idite na goli otok". ..................................................................................................................... Počinje 1953 minut koji će ostati zabeležen po tome što igru ( konačno) napušta Staljin. Ovaj neprikosnoveni lider i totalni autoritet u komunističkoj reprezentaciji izlazi iz igre, a na golu ga smenjuje ništa manje ambiciozni, ali daleko netalentovaniji Hruščov. ..................................................................................................................... U hiljadu devetsto pedeset i devetom minutu beležimo izmenu u komunističkim redovima. Selektorski tandem uvodi dva nova i sveža igrača, debitanta na ovakvim utakmicama. U igru ulaze Fidel Kastro i Ernesto "Če" Gevara. ..................................................................................................................... Već u 1962 minutu oni svojom igrom stvaraju krizu u odnosima između liberalnih i komunističkih navijača koja srećom prestaje jer je jedan od vođa liberalnih navijača uspeo da smiri pripadnike svoje navijačke grupe , ali zbog toga ga oni smenjuju sa mesta vođe navijača dolazi do pucnjave i velike gužve , ali se ne zna ni ko je pucao ni da li ima povređenih. Epilog je da bivši vođa navijača liberalne reprezentacije Kenedi napušta stadion obliven krvlju. ..................................................................................................................... Izmena je bila kratkog daha. Negde u hiljadu devetsto šezdeset i sedmom minutu Če jednostavno nestaje na bolivijskom delu terena. Šteta za takvog virtuoza. I pored njegovog često pogrešnog shvatanja fudbalske igre, ipak je bio talenat koji je mnogo obećavao. Simpatije su opet podeljene. Veći deo "diktature proletarijata" a i pojedine anarhističke navijačke grupe aplauzom odaju počast znalcu ove igre koji je , eto, prerano izašao. Zamenjen je Fransoa Miteranom, koji je, fudbalskim rečnikom nazvan umereno levo krilo. ..................................................................................................................... No,utakmica teče dalje ...čini se da anarhisti nemaju snage da izjednače mada Raul Vanegem na čelu svoje grupe navijača poznatih pod imenom "Situacionisti" ne posustaje, naprotiv - oni ne štede grla ni dlanove i bodre svoje ljubimce do iznemoglosti. Skandiraju "budimo realni, tražimo nemoguće" očigledno aludirajući na izjednačenje. Ali sve je izgleda uzaludno, anarhistička reprezentacija je čini se potpuno izgubljena, izgleda kao da igrači samo čekaju da se utakmica završi, makar i minimalnim porazom po njih. Još samo Herbert Markuze kao da bodri svoje drugove na terenu i govori da je još mnogo ostalo da se igra do kraja. I evo upravo te situacije! Teče 1968 minut Markuze uzima loptu negde na Pariskoj sredini terena, kod Nanterea. Munjevit prodor preko Sorbone...driblinzi "jednodimenzionalnog čoveka" kroz komunističku odbranu po celom terenu. Komunistička odbrana je maksimalno iznenađena ovakvom živosti napadača već anemične reprezentacije..ne stižu da odreaguju na vreme. Precizan pas Gi Debora koji je u međuvremenu ušao u igru, Markuze reaguje u maniru "frankfurtske škole" , hvata loptu iz voleja...i lopta ulazi u gol! Gooool!!!! situacionisti na tribinama su poludeli! izjednačenje konačno! Neopisivo slavlje na delu tribina gde su situacionisti je već toliko da se čuje glas Gi Debora koji pokušava da umiri masu.Viče: "Drugovi prestanite sa aplauzom. Spektakl je svuda" ..................................................................................................................... Ali uzalud je...anarhisti su na ovaj gol dugo čekali, slavlje nije samo na terenu nego i na tribinama..i šta se to sad dešava??? Fransoa Miteran koristi opijenost protivničkih igrača i podlo šutira prema golu i to sa centra, levog centra ..Lopta je opet u mreži, ovog puta anarhističkoj. Komunisti opet vode. ..................................................................................................................... Rekli bismo da je Miteran postupio podlo i pokvareno , ali ipak je ovo fudbal a u fudbalu je kao i u politici i to dozvoljeno. Anarhisti će možda iz svega ovoga izaći kao takozvani "moralni pobednici", ali šta to vredi kad protivnici vode 2:1 a utakmica se bliži kraju? ..................................................................................................................... Komunisti su sad dobli i saveznika među liberalnim i među nacionalističkim navijačima. "De Golisti", grupa nacionalističkih navijača zdušno uzvikuje Miteranovo ime, na šta im komunisti odgovaraju aplauzom. ..................................................................................................................... Izgleda da se sprema još jedna izmena. U igru ulazi Antonio Negri. Čudno, u protokolu nema njegovog imena ni u jednoj reprezentaciji. Bilo kako bilo, Negri ipak ulazi u igru. Juri i komuniste i anarhiste pokušavajući da se nametne kao kapiten bilo kog tima. Izgleda dragi gledaoci da on ne igra ni za komuniste ni za anarhiste, on igra samo za sebe. Kako god, jedna mala čudna, rekao bih opskurna grupica navijača pod imenom "crvene brigade" ipak pozdravlja njegov ulazak u igru. ..................................................................................................................... Već pri prvom kontaktu sa loptom jasno je svima i na terenu a i na tribinama (osim već spomenutim "crvenim brigadama") da ni sam Negri ne može da se odluči za koga da igra i zato biva izviždan od svih, sa razlogom ako smem da primetim. To utiče i na Negrijev pristup igri, koji stvarno igra samo za sebe. Vidno iznerviran on izlazi sa terena i ulazi na tribine pravo među ujedinjene nacional-liberalne navijače. Pogibeljno atakuje na jednog od njihovih trenutnih vođa Alda Mora. Masovnoj tuči se pridružuje i komunistička frakcija navijača "Crvene Brigade". Haos na tribinama samo pospešuje sliku jedne krajnje neorganizovane i nadasve neobične utakmice. Ove minute utakmice a posebno hiljadu devetsto sedamdeset i osmi minut biće upamćene kao "olovne godine"..pardon-olovne minute. Negri prinudno odlazi u svlačionicu. ..................................................................................................................... U toku je hiljadu devetsto osamdeseti minut. Tito vidno hramlje i povlači se sa svih fudbalskih mesta i funkcija na slovenački deo terena, odakle odlazi na klupu za rezerve i čini se da je njegova duga karijera završena. Podsetimo da je Tito, u svojoj dugoj fudbalskoj karijeri igrao kao zadnji vezni najpre u ilegalnoj komunističkoj ligi, zatim kao vezni vrlo uspešno za "Kominternu", u vreme kada su tamo igrali samo najbolji igrači. U periodu 1941-45 njegova karijera je bila prinudno prekinuta, međutim on osniva i vodi grupu gerilskih navijača komunističke reprezentacije pod imenom partizani. Posle 1948 prekida sve odnose sa zvaničnicima nekadašnje Kominterne da bi od 1961 kao već iskusan igrač zaigrao za nesvrstane gde i završava svoju fudbalsku karijeru. Oduševljen načinom na koji su mu liberalni navijači pružali podršku dobar deo drugog poluvremena, bacio je svoj dres među njih, za šta je nagrađen sa 14 milijardi dolara. Umesto njega sprema se da uđe mladi i perspektivni Mihail Gorbačov, a sa anarhističke klupe već je ušao Alfredo Bonano unoseći nesigurnost , tako reći insurekcionizam među protivničke, ali i među igrače svoje reprezentacije. ..................................................................................................................... Protiče hiljadu devetsto osamdeset deveti minut. Rezignirani selektor (neo)liberala koji utakmicu prati zajedno sa svojim navijačima na tribinama, demonstrativno baca jednu od svojih knjiga na teren. Knjiga pogađa reformistu odbrambenog igrača komunista Gorbačova, ostavljajući mu ružan beleg na glavi. Fukujama nezadovoljan prikazanim fudbalom na ovoj utakmici jasno ispoljava svoje nezadovoljstvo vičući “Ovo je kraj istorije”, misleći pod tim valjda na utakmicu. Nelogičan i mislim ishitren potez selektora Fukujame, budući da bi trebao da sija od sreće, jer nijedna od ove dve reprezentacije nije pokazala dovoljno kvalitetan fudbal da bi u sutrašnjem dvoboju za prvo mesto ozbiljnije parirala njegovoj reprezentaciji. Ali, ko zna zašto je on to učinio… ..................................................................................................................... Povređeni Gorbačov u 1990 minutu napušta igru i ostavlja komunističku odbranu u rasulu. Niko ne zna da li će oni biti u stanju da odigraju sledeću utakmicu. ..................................................................................................................... Međutim, Fukujaminu izjavu je na najboljem putu da demantuje Subkomandante Marcos, sveža krv u anarhističkim redovima, opasni centarfor iz EZLN kluba. Učio je od samih majstora - grčkog znalca Plotino Rodakanatija i Čavez Lopeza. Markos uvek ističe da mu je idol bio Emiliano Zapata, bivši kreator igre meksičkog tima “PAR”(Protiv Agrarne Reforme). U toku je 4 minut zaostavnog vremena dakle 1994, Markos se nezadrživo probija po levoj strani terena, malo grublja igra subkomandanta posebno oko meksičko - američke granice . Sa tribina gde su (neo)liberalni navijači čuju se povici NAFTA, NAFTA..ali to Markosa izgleda, ne ometa uopšte. Rezantan udarac iz srca Čiapasa i …. GOOOOOOOOOOOOOL !!!! GOL, GOL, GOL !!! Lopta je u mreži. Ovo sigurno znači produžetke…. …..Međutim, šta se sad dešava?! Dragi gledaoci ja nisam siguran šta je bilo, ali ova utakmica je i onako obilovala i još uvek je puna vrlo čudnih detalja, tako da ni ovo verovatno neće biti izuzetak…evo upravo dobijamo ton sa terena gde je naš specijalni izveštač… ….Ovo je čak najčudnija odluka u ionako čudnoj utakmici. Koliko sam razumeo, anarhisti se skoro konsenzusom (inače njihova najdosadnija i na momente dosta kontra produktivna odlika), odriču ovog gola, komunisti su naravno zadovoljni tom protivničkom odlukom. Markos je u nedoumici, stoji kod korner zastavice i priča sa nekim navijačima iz PGA…zaista vrlo vrlo neobična odluka anarhista...međutim sudija je neumoljiv, pošto je ovo drugi gol za anarhiste koji oni sami ne priznaju. ..................................................................................................................... Ali deo anarhističke reprezentacije je nepopustljiv, verovatno je to zbog stalnog flertovanja Markosa sa markističkim klubovima u svakom prelaznom roku…ali on je ipak igrač anarhističke reprezentacije i bilo bi logično da mu saigrači priznaju gol…da li je to ljubomora jer neki anarhisti opravdano strahuju da će u toku sledećeg ideološkog turnira kapitenska traka pripasti Subkomandantu? Možda..sve je u igri.. Ovaj prekid uzrokovan golom Markosa traje već 5 minuta… u toku je hiljadu devetsto devedeset deveti minut, na terenu se ne dešava ništa osim rasprave, ali tribine su uzavrele - jedna militantna grupa anarhističkih navijača pod imenom “Blek Blok” iako malobrojna uletela je hrabro u pravi osinjak (neo) liberalnih navijača na delu tribina nazvanom Sijetl i tamo pravi dar mar..(neo) liberalni navijači iako brojniji uzmiču pred ovim napadima očigledno neugodno iznenađeni ovim oživljavanjem već pomalo posustalih anarhističkih navijača. ..................................................................................................................... Izgleda da dolazi do kakvog takvog raspleta situacije na terenu dragi gledaoci. Odlučeno je da je utakmica završena, a konačnu odluku o rezultatu doneće tročlana komisija na čelu sa “prvim među jednakima” predsednikom IFS (Ideološkog Fudbalskog Saveza), Noamom Čomskim. Osim njega komisiju čine i Hauard Zin i Majkl Albert. Dok oni organizuju konferenciju za štampu, potrudićemo se da dobijemo bar izjave predstavnika navijača na tribinama. ..................................................................................................................... Hmm….ono što smo uspeli da saznamo od anarhističkih navijača deluje vrlo konfuzno i na momente neverovatno, navijačka grupa CNT izričito odbija bilo kakvu pomisao da se gol pripiše reprezentaciji za koju oni navijaju , za njih je kako sami kažu utakmica završena u hiljadu devetsto trideset šestom minutu i oni i dalje žive u tom minutu kao da je vreme stalo..za njih možda i jeste....situacionisti su odavno izašli sa stadiona , otišli u istoriju što se kaže...Unabomber već sprema pisma - bombe. Po njegovim rečima on je to imao isplanirano nezavisno od krajnjeg rezultata utakmice, Insurekcionisti su naravno besni na sve i svašta , a "primitivisti" kažu da je fudbal još samo jedan u nizu glupih i nepotrebnih izuma industrijske civilizacije i da će sve biti manje spektakularno i mirnije kada se budemo vratili “prirodi”. Guerinovi anarho komunisti apeluju na razum, ali su nadglasani, opravdano ili neopravdano prosudite sami...PGA grupa, relativno mlada navijačka grupa osnovana na tribinama Kočabambe 1996 još uvek nije zauzela zvaničan stav, izgleda da su konfuzniji od ostalih..Blek blok se i dalje bavi svojim problemima, čak su i neki policijski provokatori navukli crne maske, a uveli su i policijski čas na delu tribina koje zauzima Blek Blok. Tim potezom samo čine medveđu uslugu, namerno dakako, ovoj divnoj navijačkoj grupi. Sve u svemu homogenost nikad nije krasila ni anarhističku reprezentaciju - ni njihove navijače. Na drugoj strani komunističke navijačke frakcije bez obzira na podelu između sebe - likuju. Disobedienti pokušavaju da odjednom sede na dve stolice, ali dobijaju žestoke batine od anarhista. ..................................................................................................................... Na terenu poražavajuća slika. Akteri oba tima su većinom otišli u istorijsku svlačionicu, subkomandante Markos i dalje se poigrava meksičkom loptom pred razjarenim (neo) liberalnim navijačima. Kastro je i dalje na terenu , mnogo reflektora je upereno u njega, ali on odbija da izađe sa stadiona. Dokle li će samo ostati tu?! ..................................................................................................................... Iz studija dobijamo signal da počinje konferencija za štampu IFS-a. ..................................................................................................................... U konferencijskoj sali su Čomski i Zin. Zin priča "o istoriji" a Čomski o "anarhizmu i marksizmu, nadi budućnosti" Takođe Noam optužuje "medije i nasilje" za ovakav završetak meča i ovaj "novi militaristički humanizam", po njegovim rečima oni su najviše doprineli ovakvom razvoju situacije. Jedan američki novinar mu postavlja pitanje ...vidno iznerviran Noam udara pesnicom o sto i viče "šta to u stvari hoće Amerika?". Nervozan je izgleda zbog toga što zasedanje ne može da počne jer tročlana komisija nije u punom sastavu. Naime Majkl Albert se izgubio na putu od tribina ka loži gde se održava konferencija. Razlog je krajnje trivijalan - nestalo mu je baterija u lap topu tako da nije mogao da "skine" s interneta mapu stadiona. Pokušao je da metodom takozvane participativne ekonomije od nekog izmoli lap top ili barem bateriju na trenutak međutim svi su ga bledo gledali ne razumevši o kakvoj to participativnoj ekonomiji on priča. Kad bi samo znao da ga deli 123 metra do sale..izgleda da je bez kompjutera jadan Albert apsolutno izgubljen, izgubljen za sve osim za Z-net. ..................................................................................................................... Dragi gledaoci čini mi se da će se rasprava o ovoj utakmici odužiti. Kao jedini izlaz najavljuje se igranje nove, ponovljene utakmice u novom veku. Stoga se utakmice za prvo i treće mesto ne mogu ni održati, jer ne postoji zvaničan rezultat utakmice između komunista i anarhista. (Neo)liberali u međuvremenu nastavljaju ozbiljno da treniraju po terenima dalekog istoka, južne Amerike i istočne Evrope, spremajući se za "konačni obračun" kako oni to vole da nazovu. Dok se to ne desi, puno pozdrava dragi gledaoci i ne brinite - i za moguću sledeću utakmicu mi imamo već otkupljena prava tako da ćete i nju moći da gledate, štaviše, pretpostavljam da ćete se odazvati u velikom broju kao navijači ili možda čak i kao aktivni učesnici sledeće sportske manifestacije, ko zna?! Dotad, puno pozdrava iz studija od naših komentatora. ..................................................................................................................... Poslednja vest! Izgleda da je Toni Negri izašao konačno iz prisilne svlačionice posle toliko vremena...eno ga sa Majkl Hartom osniva novi alterglobalistički fudbalski klub (AGFK) "Imperija". Sponzor bi trebao da bude poznata analitička marka "No Logo". Imajući u vidu "potencijal" igrača ovog kluba, mahom kupljenih na fudbalskoj berzi "Evropskog Socijalnog Foruma" koji dokazuje da kvantitet ne mora biti jednak kvalitetu - svesrdno mu preporučujemo da se mane "ćorava posla" i da zajedno sa Antonijem Kasarinijem odigra neku partiju "autoritarnog" šaha budući da ovakvi anti - autoritaristički spektakli poput utakmica anarhističke reprezentacije ipak nisu za njega. ... ..................................................................................................................... PUNO POZDRAVA DO SLEDEĆE REVOLUCIJE!!!! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Done by: dbpd :: drustvo za borbu protiv drustva :: kontakt [at] dbpd.org http://dbpd.org/ Found on: http://dbpd.org/fudbal.html
Стоматология в Москвe americandental.ru
Стоматология в Москвe americandental.ru
https://americandental.ru/
Нам доверяют многие.Комплексный подход. Гарантия качества. Быстрое лечение. Услуги: Правильный прикус, Отбеливание, Восстановление зубов.
americandental.ru